17.6.2011. 5:21:55
Vjetar, biznis budućnosti
Posljednji u nizu projekata koje sam odradio sa firmom Prysmian u lipnju 2011 bilo je polaganje energetskog kabela koji povezuje Vjetro Farmu Walney 1 i Walney 2 u Irskom moru ( na Engleskom dijelu obale u blizini Liverpoola ), sa potrošačima na engleskom dijelu kopna. U priči sa klijentom koji u projektu predstavlja Dansku firmu DONG Energy, saznao sam mnoge stvari koje su se prije samo par godina činile kao daleka budućnost, a danas su evo u fazi ispitivanja i samo što nisu postale dio naše svakodnevnice.
Vjetro-farme koje se intenzivno grade diljem Engleske obale Sjevernog i Irskog mora imao sam priliku vidjeti još iz aviona prije slijetanja u Manchester kao i obližnju nuklearnu termo-elektranu koja zloslutno ispušta gusti dim iz 3 ogromna dimnjaka stara već 40 godina. Cilj gradnje ekološki čistih vjetro-farmi usred morske pučine je upravo taj da se nuklearke čim prije maknu iz gradskih okruženja, posebno nakon što je svijet dobio upozorenje u obliku nuklearne katastrofe u Japanu. Dvije vjetro-farme od kojih jednu vidimo na slici svojim kapacitetom znatno nadmašuju kapacitet koji daje nuklearna elektrana smještena između Manchestera i Liverpoola i što je najbolje od svega investitor u vjetro-elektrane ima dogovor sa UK vladom kojim garantira istu cijenu energije u slijedećih 20 godina. Na ovaj način su Danci dobili posao, a Englezi jeftinu struju iz čistih izvora i mogućnost uklanjanja nuklearke iz svojeg susjedstva.
Jedna turbina koja se sastoji od svojega temelja postavljenog na dubini od 30-tak metara, stupa u moru ( plima varira od 8-10 metara ) te stupa na kojem stoji generator i krila turbine sa postrojenjem stoji oko 3 milijuna Eura bez kabela s kojim se spaja u mrežu. Vjetro turbine sastoje se od tri krila na osovini koja direktno pokreče generator u glavi turbine. Krila su napravljena od lakog materijala i okreću se na najmanjim brzinama vjetra, a mogućnost zaokretanja krila omogućava smanjenje otpora pa na taj način turbine imaju iste okretaje i pri olujnim snagama vjetra. Cijelu vjetro farmu može se kontrolirati sa jednog mjesta i to sa običnim malo jačim laptopom.
Investiciju u vjetro farme Walney 1 i Walney 2 ( svaka sa po 51 turbinom ) podjelili su Danci i Šveđani, dok su Talijani, odnosno jedan ogranak Pirelli-a pod imenom Prysmian, uključeni u postavljanje energetskog kabela. Svaka od ovih farmi pojedinačno dovoljna je za opskrbu energijom za oko 3 omanja grada veličine Zadra, a zajedno nadmašuju kapacitet postojeće nuklearke koju UK vlasti planiraju ugasiti. Engleska offshore industrija, uključujući naftni i plinski biznis, nikad nije bila zaposlenija, a polja na kojima se postavljaju vjetro-farme vrve od radnih brodova svih vrsta. Jedan od najneobičnijih je platforma SVANEN ( labud ) koja je šira nego duža, a služi za nabijanje stupova u mekano dno. Dok ona radi osjećate snažne udarce pod nogama iako ste stotinama metara udaljeni od mjesta instalacija. Na slici je SVANEN u momentu kad mu pristiže nova cijev ( temelj na kojem stoji turbina ).
Najnovija tehnologija prijenosa energije bežičnim putem uznapredovala je toliko da se uskoro najavljuje i u praksi. Energetski kabel ( koji dolazi direktno sa vjetro farmi ) jednostavno će biti postavljen uz auto puteve iz kojih će se napajati potrošači odnosno automobili. Uz to brzine će biti ograničene, a ono dobro dolazi s činjenicom da neće biti potrebne stanice za promjenu baterija kakav je bio prvotni plan sa elektro-automobilima. Moje pitanje ( u stilu monkey see- monkey do ) bilo je kako će se takva energija naplačivati? Nisam pri tom razmišljao da postoje magični čipovi koji sve rješavaju. Takvi čipirani automobili postoje u nekim zemljama i služe za ograničenje brzine, pa ako je kojim slučajem prekoračite, a pritom prođete pored čitača kojih ima posvuda, na kućnu adresu stigne vam račun sa kaznenom prijavom. Zgodno zar ne…
Na pitanje tko ulaže u ove poslove iznenadio me odgovor da su to pretežno privatni investitori koji vide drugačiju budućnost pa već sada traže mjesto u tom biznisu s vjetrom. Očekivao sam da će to pretežno biti naftne kompanije koje posjeduju kapital, a budućnost fosilnih goriva nije baš svijetla. Sve nove tehnologije koje postižu fantastične rezultate i sasvim su izvjesna budućnost, neće se u praksi raširiti baš posvuda tako lako i brzo, ali da ćemo ih uskoro vidjeti u razvijenijem dijelu svijeta…svakako hoćemo.
Fotografije i Tekst: Drago
Ilustracija: Wind Energy Magazine
.jpg)