Božićno drvce
Dok tiho u sebi zbrajam radosti ovoga blagdanskog ugođaja u toplini našeg doma, misli me vuku morima koja će i ovoga Božića kao i stotinama puta do sada, nekome tamo daleko biti i draga i drug. Dan će ispratiti s pogledom prema zapadu i molitvom za novi dan, večer će stići puna strepnje uz ledeni lahor sa sjevera, ponoć će dočekati s vremenskim izvještajem za novi dan koji će stići uz karakterističan zvuk brodskog faxa što će najaviti i kraj još jednoga radnog dana. Počinak, kao i svakog drugog dana, u tijesnoj postelji s onom istom suštom istrošenog štramca koja ga žulja još od posljednjeg ukrcaja. Stotine brodova, tisuće ljudi, milijuni priča živi u njihovim srcima čekajući da budu ispričane. Ovo neka bude samo jedna od njih. I za njih.
Za moju kompaniju bila je to gladna godina, jedna od onih u kojima smo lovili tunu još uvijek u Jadranu, oko otoka Jabuke, tu ispred kućnog praga. Slabo se lovilo te godine, sreća nas nije bas mazila, i na kraju sezone imali smo samo dva kaveza s nešto ribe; previše da bi digli ruke od svega a premalo de bi se organizirao puni pogon hranioca, brodova, ronioca i svega sto ide uz to. Odlučeno je da ćemo raditi samo s jednim brodom koji će povuci hrane za nekoliko dana, i da će na njemu raditi i živjeti barba i dva člana posada na smjene. U najam smo uzeli jedan stari, drveni brod iz mjesta Ugrinić na otoku Pašmanu, za koji smo optimistično pretpostavili da će biti dorastao zadatku, i naravno, pogriješili: s prvom kisom otkrili smo namjenu pustih najlonskih folija koje su bile pribijene iznad naših postelja za nizak plafon. Ujutro smo se teškom mukom izvukli ispod velikog vodenog balona prepunog tekućine koja je prijetila da će nam se izliti uz najslabiji dodir ravno na glavu. Timun je stekao jer su lanci u prijenosu odavno ispunili svrhu svoga postojanja i trebalo ih je već nekoliko puta zamijeniti. Kroz manire si mogao na nekoliko mjesta promatrati obale uz koje se plovilo, i svako malo veći val u santine je ulio dosta vode koju je trebalo kablićima na ruke ispajati , jer je kaljužna pumpa bila izvan upotrebe. Jedina dobra strana ovog broda ,kojega smo odmah nazvali Vila propuh , bila je njegova velika i upotrebljiva, cista, drvena krma na kojoj smo i provodili najveći dio dana hraneći tunu, pripremajući se i raspremajući za zaron, loveći ribu i čineći sve ono sto se inače čini u dnevnom boravku ili blagovaonici.
Te godine Badnjak mi je bilo provesti na to malo broda. Ustao sam rano, i izašao u hladno i sivo, zimsko jutro. Zavukao sam se kroz uski otvor u potpalublje kako bih iz santine izlio more koje se tu preko noći skupilo i krenuo nahraniti nasu ribu koja je to sa zahvalnošću prihvatila. Vrijeme je blagdana i uza svu radost koja ga u normalnom životu prati, na moru je dominantna – samoća! Ma kako to čudno zvučalo, neka tiha tuga živi u potki blagdana svakoga mornara, bez obzira na posadu i ljude koji ga okružuju, na luke u kojima noći, na svjetla grada sto mu nudi tople slutnje. Tih dana isplivaju dobro skrivene tajne sto čovjeku ne daju mira, i koliko god vičan bio takvom načinu života, na blagdane se sjeti onog nečeg sto mu je ostalo tamo daleko, u onom toplom vremenu za koje i nije siguran da posjeduje, da je uopće stvarno. Na hladnoj kuverti njegovog broda teško se prisjetiti osmjeha, lica, boje glasa, i očiju sto svijetle za njega.
Poželio sam si darovati nešto kako bih obojao taj hladni zimski dan, tamo na moru potpuno lišen boja i dragog kiča koji ga obilježava na kopnu, pa skupim opremu koja je bila uredno složena na svome mjestu na krmi, provjerim pritisak zraka u boci, naarmam i udahnem iz svog regulatora kako bih bio siguran da je sve u redu, foto aparat čvrsto zatvorim u njegovo kućište, obučem toplo neoprensko odijelo koje se sušilo kraj makine, i krenem kaićem do obližnjeg otočića kako bih potražio svoj Božić negdje ispod površine. Nevjerojatno je kako more čuva svoje ljepote za one koji znaju gledati! Toga dana našao sam svoje Božićno drvce sa snježno bijelim ukrasima, nebesko plave svjetlucave kuglice kojima sam ga okitio, zvončiće, šareni nakit, malu zlatnu grančicu na četrdesetak metara dubine, Božićnu zvijezdu, a na kraju sam i dvije srdele odnio našemu ugoru koji me je izašao dočekati ispred svoje buže! Kao i uvijek, more mi je vratilo s kamatama ono sto mi je prije toga uskratilo, i ja sam dobio svoj Božić tamo gdje ga mnogi ne bi niti tražili! I zato ti more hvala...
Foto By Ive Šoša (zaštićeno žigom)
Foto By Ive Šoša (zaštićeno žigom)
Bio je to moj Badnjak na malom brodu, na malome moru, tek par sati vožnje od doma, koji me je dočekao s osmjehom već na ponoćku. A vani, na debelom moru, na nekim drugim rutama, prema nekim tuđim obalama, plove stotine naših pomoraca, i svaki na svoj način krije sjetu svojih dubina, da ne vide judi. Oni neće pokucati svojoj dragoj na prozor ovih dana, neće vidjeti osmjeh djece sto će nestrpljivo razmatati darove pod borom, neće lomiti kruh za blagdanskim stolom u svome domu, i to je ono teško u životu pomoraca. Samo strpljenje, kojemu ih more ući, pomoći će im da doplove natrag i da se ponovo otisnu kad dođe taj dan, kako bi se opet vratili i tako u krug. Zato sretan vam Božić dragi ljudi, vama sto kruh zarađujete na morima svijeta, po palubama dalekih toplih i opojnih mora, jer i mi kao i vi znamo da vas samo nekad brodovi odvode do obala gdje daleka topla i opojna mora mirisu na nju, i ne brinite, ona će vas čekati, naći ćete je kad uplovite u svoju luku, nema straha, jer ove žene znaju voljeti svoga mornara! Ako posumnjate, pitajte Kapetana, koji se eto nakon godinu i pol vratio kuci, svojoj obitelji, u svoj Dubrovnik koji ga je znao čekati i kad je bilo najteže, i tako sebi i svima koji su molili za njega ispisao najljepšu Božićnu kartolinu! Pokazao nam je svima kako se može ostati vazda slobodan, i zato od srca, sretan Božić Kapetane, tebi i svim tvojim i našim pomorcima na svim morima svijeta!
Božić na brodu
On je volio brodove, jer brodovi ga odvode
do nekih dalekih, toplih i opojnih mora i obala.
Samo nekad bi ga brodovi odveli do obala
gdje su daleka, topla i opojna mora
Mirisala na nju...
Tekst i Slike: Ive Šoša - Ronioc, Pisnik, Ljubavnik. Pogledajte GALERIJU By Ive Šoša
