Odlučili ste se koji gumenjak kupiti, a sada slijedi vrlo važno pitanje za koji motor se odlučiti... Za izvanbrodske (krmene) motore dolaze u obzir 2-taktni ili 4-taktni benzinski izvanbrodski motori. Iako postoje i diesel vanbrodski motori na našem tržištu ih je gotovo nemoguće dobiti. Zadnjih nekoliko godina 4-taktni motori brzo i sigurno preuzimaju tržište. Kao alternativa 4-taktnim motorima ostaju 2-taktni sa direktnim ubrizgavanjem, dok se motori sa rasplinjačem (karburatorom) polako ali sigurno povlače sa tržišta. Razlog tome je u prvom redu zaštita okoliša, a zatim znatno manja potrošnja, tiši rad itd. No da li se uvijek isplati kupiti baš 4-taktni motor pitanje je koje katkada može biti vrlo važno, naime, sve ovisi o namjeni broda. Kako bi vam olakšao odluku evo nekih pozitivnih strana  2-taktnih motora:

 

Pozitivne strane  2-taktnih izvanbrodskih motora:

 

-manja cijena

 

-manja zagađenja okoliša

   Dakle, što to znači u praksi... Dvotaktne motore bi preporučili za manje gumenjake. Naime, ne treba zaboraviti jednu od mana 2-taktnih motora, a to je cijena ulja. Veći motori na visokom režimu rada, a pogotovo kada su brodovi jače opterećeni troše znatno više ulja. Kako svaki proizvođač motora nudi svoje ulje, specijalno razvijeno za određeni  motor, ulja su postala vrlo skupa. Lijepa vremena kad je postojao samo Ina-in 2-taktol odavno su iza nas, a osim toga upitna je i ponuda baš vama potrebnog ulja u obližnjoj trgovini. Konkretan primjer...za jedan godišnji odmor „izgorilo“ mi je 8.000 Kn u obliku ulja.

   Kako 2-taktnni motori u pravilu imaju manji okretni moment od 4-taktnih, te ukoliko je opterećenost broda velikim težinama manja, dvotaktni motor će vam priuštiti sve kvalitete pravoga sportaša, no kod većeg broja osoba, kod vuče skijaša ili „banane“, može doći do poteškoća u izglisiravanju.

   4-taktni motori nisu toliko „sportaši“ kao 2-taktni (osim performansi tu podrazumijevam i zvuk dvotaktaša i onaj dragi miris izgorenog ulja na koje su se već neki i „navukli“), međutim pod većim opterećenjem lakše izglisiraju. Nemaju onih nekih „mušica“ koje imaju dvotaktni kod paljenja, a nova generacija je toliko tiha da u praznom hodu uopće ne prepoznajete da li motor radi ili ne. Na tržištu su se pojavili i vanbrodski dizelaši, no kako će se razvijati tržište, više je nego upitno.

   Kod većih gumenjaka moguća je ugradnja i unutrašnjih motora. Zapravo, najmanji gumenjak koji sam vidio sa ugradbenim motorom je bio veličine 6.4 m. Ovdje postoji mogućnost dizela ili benzinca. U principu su dizelski motori puno skuplji i teži. Za cijenu jednog dizelskog motora od 300 KS dobijete gotovo dva benzinska, svaki po 300 KS. Dizelski motori su osjetljiviji. Kao prvo, morate ga zagrijati, tj. pustiti ga da radi na malom gasu dok ne dobije svoju radnu temperaturu. Motor ne reagira toliko brzo na dodavanje gasa kao benzinski motor. Servisi su osjetno skuplji. Prednost dizela je nešto manja potrošnja, što je kod današnjih cijena goriva gotovo zanemarivo. Benzinski su motori tehnički jednostavniji, a moguć je i tuning. Sa posebnim otvorenim ispušnim sustavom dobijate na snazi 10-15%, a za one zahtjevnije moguća je ugradnja i kompresora, tako da je moguće iz motora od 425 KS izvući i 650 KS. Ovdje se ne radi o HIGH PERFORMANCE motorima, nego običnim. HIGH PERFORMANCE motori se rade isključivo po narudžbi, cijene sežu do nebesa, a garancije u principu nema.

Znači, sada imamo gumenjak i motor, pa možemo krenuti..zapravo ne...još moramo odlučiti koji “pitch” propelera, odnosno koju “nogu” odabrati...!?

 

Adresa autora teksta za daljnja pitanja: meniga-marine [office@meniga-marine.com]