Jučer, jedanaestog veljače, u samom iščekivanju smjene, dobili smo vijest da je dolazak Surfera 323 obustavljen,(Surferi su brodovi koji dostižu brzinu i do 40 NM i koji su uz helikoptere, uobičajena veza platformi s kopnom).Naime, dogodio se još jedan u nizu učestalih piratskih prepada na rijeci Bony River, nedaleko luke Port Harcora.Posada koja je čekala smjenu, je bila više uznemirena nemogućnošću odlaska s posla, nego samim tim nemilim događajem i prisustvom moguće opasnosti.To popodne ipak, kada smo dobili vijesti o napadu na dva broda, te pogibiji nigerijskog vojnika iz osiguranja konvoja, u svih se uvukao nekakav nemir.
Meni je ovo četvrti u nizu boravaka u nigerijskom priobalju, otkako sam poslom vezan za ovaj dio Afrike, te ne pamtim da je i jedan put prošao bez obavijesti o napadima i otmicama u blizini.Neugodu u svezi činjenice da radimo na vrlo opasnom području, ublažavamo mišlju kako se nikome u konačnici nije dogodilo da bude maltretiran ili ubijen, pa se tješimo ako se i dogodi neko zlo, ostat ćemo živi.
Kod firmi koje sudjeluju u poslovima istraživanja i esploatacije nafte, neke od njih "mudro" zapošljavaju lokalno stanovništvo, nadajući se da će tako izbjeći eventualne prepade i otmice.
Rođeni Nigerijac, čovjek s kojim sam nedavno razgovarao, u našem je projektu visoko pozicionirana osoba, postavljena od same nigerijske vlade.Njegov je posao da nadgleda projekte na dodjeljenom mu području, odnosno da pokuša spriječiti da se velike količine nafte eksploatiraju bez traga.Između ostalog je rekao da su sve firme, koje su dobile koncesiju na ovom području poput grabežljivih ptica koje samo čekaju da se obruše na svoj plijen.Stoga postaje pomalo razumljivo da se ljudi koji žive u uvjetima krajnje bijede i siromaštva koju mi ne možemo ni pojmiti, odlučuju na otmičarske prepade isključivo zbog ogorčenosti i nemogućnosti drugačijeg djelovanja.Velike su frustracije gladnog naroda koji je svjestan bogatstva koje mu leži u vlastitom dvorištu, gledajući bespomoćno kako na tome ne samo da dobro žive mnogi stranci, nego se i besramno bogate.Stoga, očajnički pokušavajući ispraviti nepravdu, odlučuju se na brutalne otmičarske pohode, najčešće stradavajući sami.I bili oni pirati ili vladini vojnici, njihove pogibije potvrđuju staru istinu, da siromašniji i slabiji uvijek na kraju postaju plijen i žrtva, bilo da su bezočno opljačkani od zapadnjačkih korporacija ili proglašeni za kriminalce i teroriste od istih, jer su samo pokušali napraviti nešto za sebe, na način koji jedino znaju i koji jako dobro služi njihovim eksploatatorima da ih prikažu primitivnim divljacima koji su to i onako zaslužili.Cinizam zapadnog napretka.
Kao potvrdu toga, na fotografijama ( u našoj galeriji pod istim naslovom) se može vidjeti i pokoji bijelac, koji jako dobro svladava model lokalnih pirata, u nemilosrdnoj utrci za zaradom, barem još tamo, i barem još toliko, koliko traje bezakonje u tom dijelu svijeta.Koje na kraju svima ide u prilog.
Slike koje su se meni urezale u sjećanje, dok smo u konvoju, pod zaštitom nigerijskih specijalaca putovali na posao, i sa posla, nešto je, što se doista teško zaboravlja.
Drago
|
iPhone i gumenjaci
