Hrvati na sajmu Boot 2016.

   Hrvatska kao sve veća hit destinacija u posljednje vrijeme, zemlja koja ima jedan od najljepših arhipelaga na svijetu, zemlja vrijednih i pametnih ljudi propustila je još jednu godinu da se organizira i predstavi u punom sjaju.

   Što je to loše u zemlji Hrvatskoj? Pa krenimo od toga da svi plaćamo HGK da nas organizira, predstavlja i za nas krči putove, a ove godine od svoje silne organiziranosti nije niti nastupila na sajmu. Smije li hrvatsko gospodarstvo dopustiti takvo što bez komentara i kritike?

   Recimo nadalje da je HTZ svojim pokušajem da okupi i organizira agencije, male servise, čarter firme, ronilačke klubove i ostale, a koji su nazvali "Sufinanciranje sajma", doživio potpuni fijasko. Tek jedan naivac kao izlagač. Razlozi za to su vrlo jednostavni. Pet kvadratnih metara izložbenog prostora u režiji HTZ-a pod nazivom "Sufinanciranje sajma" stoji vas oko 5.000,00 Eura (goli štand bez ostalih troškova), a štand od 10 m2 koji možete sami urediti kao firma košta oko 2.500,00 Eura sa uređenjem. Pitanje je što znači sufinanciranje (koliko znam HTZ se već financira našim novcem) i tko je ovdje lud? Ono najgore od svega (jer izgleda da je HTZ bio sam sebi svrha na sajmu) nisu dozvoljavali niti da hrvatske firme ostave svoje prospekte ili ponudu na njihovom štandu. Sramotno!

   Hrvatska nikada nije bila predstavljena lošije niti je prezentacija ikada bila ovako rascjepkana. Možemo se mi i tješiti, ali istina je brutalna. Brodogradnje više nema ni u tragovima, a proizvođači koji su nekada bili glavni izlagači danas eventualno dolaze u posjet kao gosti. Spomenuti HGK nije skupio snage da okupi male firme na jednom mjestu te da marljivo poput Nijemaca (ili savršeni primjer Turske) gradimo našu nautičku priču. Nitko male ni ne želi, tako izgleda, jer otkako su potonuli veliki kojima se pogodovalo nauštrb nas malih tada se i HGK pojavljivao kao veliki pokrovitelj HR nautike. Sada kad ih najviše trebamo nisu u stanju okupiti sve nas u grupu koja i te kako može biti jaka jer sam uvjeren da je kući ostalo puno malih agencija, servisa, ronilačkih centara i čartera koji bi rado izlagali i bili dio sajma. 

   Za razliku od Hrvatske, Turska je zauzela ogroman prostor, a ispod zajedničkog krova za relativno mali novac stalo je puno malih firmi uredno složenih u jednostavno i unikatno dizajniranim prostorima. Sve te firme teško bi same mogle participirati na sajmu. Izgleda da je kod njih kriza, pa se moraju organizirati, a mi računamo na njihovu nevolju pa ne moramo.

   Svi oni koji još mogu ili moraju izlagati na Bootu bili su tu, a po prvi puta izlagalo je i nekoliko malih ronilačkih centara te hrvatski brend EmergenSea koji je već nekoliko godina mreža pomoći na moru mediteranskog karaktera. Oni su jedni od onih koji su na sajam morali doči kao izlagači.

 

   Napori da u Dusseldorf dođu nakon osam godina rada i brušenja samopouzdanja, unatoč svim problemima, oduševila je mladog lava ES mreže Sebastijana Govorčina koji je bio šef štanda u Dusseldorfu. Evo što kaže: 

 

Sebastijan Govorčin

   

   Hrvatskog čartera jahti bilo je najviše na sajmu, a od značajnijih čarter firmi na sajmu su bili najvidljiviji čarteri Baotić, Šangulin Group, Navigare Yachting i Nautica Nava. Među čarter izlagače smjestili su se NauSys i MMK1. Obje firme prodaju kompletna softverska rješenja za booking i rezervacije plovila te ostale potrebe čarter poslovanja. Od ostalih izlagača isticao se naš ACI, Marina Punat i ako možemo kazati da je naš onda i D-Marine grupacija. Puno je naših prodajnih predstavnika bilo na štandovima svojih matičnih firmi i brendova, hostesa, prevodilaca i slično. Uglavnom po broju HR izlagača i ljudi koji su sudjelovali u sajamskim prezentacijama Hrvata nije nedostajalo. Ono što nam nedostaje je malo više zajedništva i koncentriranja snage na jedno mjesto kako bi ubuduće Hrvatska sa pravom zauzimala vodeće mjesto na najboljem nautičkom sajmu na svijetu.

Tekst: Drago Dešpalj

Fotografije: Drago Dešpalj